PEDAGOŠKI I ŠKOLSKI PLURALIZAM KAO ŠANSA ZA UVAŽAVANJE TEMELJNIH LJUDSKIH I DJEČJIH PRAVA

Апстракт

Ne postoji u svijetu najbolja škola. Postoje samo različite škole. Te se škole razlikuju prema položaju glavnih subjekata obrazovanja u nastavnom procesu, prema odnosu učitelja i učenika, prema svjetonazoru, prema autonomiji škole i učitelja, prema pravima roditelja, prema filozofiji obrazovanja i teorijama vaspitanja na kojima se gradi svakodnevna komunikacija u školskom radu i životu. Na pitanje (Alain Madelin): „Kome pripadaju djeca – roditeljima ili državi?“, odgovoreno je u Opštoj deklaraciji o ljudskim pravima (čl. 26): „Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu“. Kako se ova odredba tumači i shvaća u zemljama jugoistočne Europe? Jedini, u svijetu poznat način omogućavanja ovog opšteg ljudskog prava predstavljaju školski i pedagoški pluralizam. U Republici Hrvatskoj trenutno djeluju tri alternativne osnovne škole (dvije Waldorfske i jedna Montessori škola) te šest privatnih osnovnih škola. U Sloveniji osim osnivanja alternativnih škola roditelji mogu birati i mogućnost privatnog podučavanja svoje djece u kući (homeschooling). Takvu mogućnost koristi tek pedesetak roditelja, ali istu mogućnost u Austriji koristi hiljade roditelja. Takvu mogućnost građani na području Hrvatske su mogli konzumirati u 19. vijeku, u vrijeme dok su zajedno sa Slovenijom bili pod upravom Beča. Trenutno se u Hrvatskoj vode rasprave u vraćanju takve odredbe u temeljni zakon o školstvu. Budući da je na prostorima bivše Jugoslavije, a i u zemljama u okruženju (jugoistočna Europa), pola stoljeća postojala samo konfekcijska državna škola, teško je na ovim prostorima očekivati snažniji razvoj školskog pluralizma (osnivanje većeg broja privatnih i alternativnih škola). Realnije je očekivati razvoj pedagoškog pluralizma u državnim školama.